Ovdje neću pisati o Tomislavu Iviću, unatoč tome što njegova trenerska karijera obuhvaća i devedesete. Mislim da je taj čovjek ikona i legenda za sebe i zaslužujuje više od jednog posta na nekom opskurnom blogu.
Također smatram da mi, hajdukovci rođeni u osamdesetima, trebamo imat svoje priče i legende. OK, mislim da svi znamo povijest našeg kluba; znamo i za braću Kaliterna i za Vukasa, Baku, Šurjaka; znamo za utakmice s HSV-om i Tottenhamom itd. Ta povijest daje identitet našem voljenom klubu. Ali to je bilo prije sto godina. Što je s poviješću kojoj je svjedoćila moja generacija? Ovo je pokušaj da se ta povijest zabilježi.
Pa, evo ih, moje trenerske legende:
1. Ivan Katalinić - Ivan Grozni osvaja prvenstvo Hrvatske u sezonama 1993./94., 1994./95., kup Hrvatske 1992./93., 1994./95. i superkup 1993., 1994., 2004.godine. Vodio Hajduk u sezoni 1994/95 kad Hajduk osvaja svoju jedinu duplu krunu u nezavisnoj Hrvatskoj, a u Ligi prvaka prolazi skupinu i ispada od kasnijeg prvaka Ajaxa. Kako je onda bilo ljepo bit hajdukovac, ha. Mislim da od devedesetprve do danas niti jedan trener nema ovakav skor.
2. Zoran Vulić - Hajdukov vojnik, uvijek na raspolaganju klubu kad ga klub treba. Njeguje napadački nogomet bez respekta za protivnika. U izjavama prije utakmice uvijek drzak i najavljuje igru na pobjedu, kad izgubi uvijek mu krivi suci, ali ono indirektno, nebi htio upirat prst u nikog ali suci su nas sjebali. U sezoni 2002/2003 osvaja kup. U idučoj sezoni nesretno ispada od Rome ali zato osvaja prvenstvo (samo podsjetnik: u 33 minuti Krpan asistira Buli za 1:0, ono kad je Zebini kroz noge proturio loptu; do 85- minute Hajduk vodi 1:0 kada Runji ispada lopra a Cassano posprema loptu u gol. ). U sezoni kad osvaja prvenstvo zbog neslaganja sa Upravom odlazi iz kluba 3 kola prije kraja kad je već bilo izvjesno je Hajduk prvak - njegovo mjesto zauzima Petar Nadoveza. Vulića je takav rasplet događaja jako pogodio, te i danas ne priznaje kada mu netko spomene da je osvojio samo 1 naslov prvaka, kazajući da mi je to bilo: "kao majci oduzeto tek rođeno dijete".
3. Stanko Poklepović - trener koji je svojim nogometnim taktikama zadužio nogometnu igru. Svijet tek treba prepoznati "piriju" i "cotavi nogomet". Pirija ili ljevak - koliko sam shvatio igra bez centrafora ili uopće igrača u šesnaestercu. Umjesto toga ima dva krila, koji ulječu u šesnaesterac. Valjda. Cotavi ili šepavi nogomet još ne znam što je.
Pa, evo ih, moje trenerske legende:
1. Ivan Katalinić - Ivan Grozni osvaja prvenstvo Hrvatske u sezonama 1993./94., 1994./95., kup Hrvatske 1992./93., 1994./95. i superkup 1993., 1994., 2004.godine. Vodio Hajduk u sezoni 1994/95 kad Hajduk osvaja svoju jedinu duplu krunu u nezavisnoj Hrvatskoj, a u Ligi prvaka prolazi skupinu i ispada od kasnijeg prvaka Ajaxa. Kako je onda bilo ljepo bit hajdukovac, ha. Mislim da od devedesetprve do danas niti jedan trener nema ovakav skor.
2. Zoran Vulić - Hajdukov vojnik, uvijek na raspolaganju klubu kad ga klub treba. Njeguje napadački nogomet bez respekta za protivnika. U izjavama prije utakmice uvijek drzak i najavljuje igru na pobjedu, kad izgubi uvijek mu krivi suci, ali ono indirektno, nebi htio upirat prst u nikog ali suci su nas sjebali. U sezoni 2002/2003 osvaja kup. U idučoj sezoni nesretno ispada od Rome ali zato osvaja prvenstvo (samo podsjetnik: u 33 minuti Krpan asistira Buli za 1:0, ono kad je Zebini kroz noge proturio loptu; do 85- minute Hajduk vodi 1:0 kada Runji ispada lopra a Cassano posprema loptu u gol. ). U sezoni kad osvaja prvenstvo zbog neslaganja sa Upravom odlazi iz kluba 3 kola prije kraja kad je već bilo izvjesno je Hajduk prvak - njegovo mjesto zauzima Petar Nadoveza. Vulića je takav rasplet događaja jako pogodio, te i danas ne priznaje kada mu netko spomene da je osvojio samo 1 naslov prvaka, kazajući da mi je to bilo: "kao majci oduzeto tek rođeno dijete".
3. Stanko Poklepović - trener koji je svojim nogometnim taktikama zadužio nogometnu igru. Svijet tek treba prepoznati "piriju" i "cotavi nogomet". Pirija ili ljevak - koliko sam shvatio igra bez centrafora ili uopće igrača u šesnaestercu. Umjesto toga ima dva krila, koji ulječu u šesnaesterac. Valjda. Cotavi ili šepavi nogomet još ne znam što je.
Nema komentara:
Objavi komentar