Film o kojem govorim je tipičan primjer kako loša režija može ukakat i najbolju priču. Ovdje je problem što se radnja odvija bolno sporo. Jedno od temeljnih pravila pričanja priče na filmu ili u literaturi je da je sve podređeno radnji. Samo u art filmovima imamo nepotrebno duge scene. Pogotovo što smo youtube generacija gdje video ne traje, u pravilu, duže od desetak minuta ; na youtubeu, ako želiš reči, kaži kratko i jezgrovito, odmah u bit. Tako da bi blade runner trebao trajati jedno tridesetak minuta krače.
Žao mi je što nisam imao snage odgledati film do kraja. Temelji se na romanu ''Sanjaju li androidi električne ovce'' Philipa K.Dicka. Teme koje obrađuje Dick u svojim romanima i kratkim pričama su mi interesante - ljudska psiha,što stvarnost a što nije stvarnost itd. Tako da mi je žao što ni ovaj ni film kao što je Minority report ne funkcioniraju dobro kao knjige (autori Minority reporta su išli više na neki spektakl čini mi se). Nisam od onih što pročitaju knjigu i onda automatski pametuju kako je film loš. Neki od mojih najdražih filmova temeljeni su na knjigama (Zelena milja, Iskupljenje u Shawsanku). Gledao sam 4 filma temeljena na Dickovim djelima,ako računate Blade runner, i niti jedan mi nije sjeo (osim spomenutog Minority reporta tu su još Isplata sa Ben Aflecom i Total Recall sa Arnold Schwarzeneggerom i Sharon stone.)
Moj zaključak bi bio da više ne želim gledat filmove oko kojih je stvoren neki hype jednostavno što se na kraju razočaram. Možete reči da mi dobre preporuke dignu očekivanja ali u slučaju Blade runnera se, prema mom ukusu radi o lošem filmu.
Nema komentara:
Objavi komentar