Blade runner

     Rijetko koji film ne odgledam do kraja. Kao pravi filmofil gledam sve i svašta, od krimića i trilera, preko SF - a do ljigavih romantičnih komedija. Kad me neki film uvuće u svoju priču u 98 posto slučajeva film moram ispratiti do kraja. Jedan od filmova koji ulaze u 2 % neodlgedanih je Blade runner. Tim gore što je film kao neki klasik ili kultni film. Mrzim kad se ispostavi da je neki klasik teško sranje. Što mi se često događa. Godinama slušam kako moram pogledat Blade runnera. na kraju sam pogledao 32 od ukupnih 116 tinjak minuta filma.
     Film o kojem govorim je tipičan primjer kako loša režija može ukakat i najbolju priču. Ovdje je problem što se radnja odvija bolno sporo. Jedno od temeljnih pravila pričanja priče na filmu ili u literaturi je da je sve podređeno radnji. Samo u art filmovima imamo nepotrebno duge scene. Pogotovo što smo youtube generacija gdje video ne traje, u pravilu, duže od desetak minuta ; na youtubeu, ako želiš reči, kaži kratko i jezgrovito, odmah u bit. Tako da bi blade runner trebao trajati  jedno tridesetak minuta krače.
     Žao mi je što nisam imao snage odgledati film do kraja. Temelji se na romanu ''Sanjaju li androidi električne ovce'' Philipa K.Dicka. Teme koje obrađuje Dick u svojim romanima i kratkim pričama su mi interesante - ljudska psiha,što stvarnost a što nije stvarnost itd. Tako da mi je žao što ni ovaj ni film kao što je Minority report ne funkcioniraju dobro kao knjige (autori  Minority reporta su išli više na neki spektakl čini mi se). Nisam od onih što pročitaju knjigu i onda automatski pametuju kako je film loš. Neki od mojih najdražih filmova temeljeni su  na knjigama (Zelena milja, Iskupljenje u Shawsanku). Gledao sam 4 filma temeljena na Dickovim djelima,ako računate Blade runner, i niti jedan mi nije sjeo (osim spomenutog  Minority reporta tu su još Isplata sa Ben Aflecom i Total Recall sa Arnold Schwarzeneggerom i Sharon stone.)
     Moj zaključak bi bio da više ne želim gledat filmove oko kojih je stvoren neki hype jednostavno što se na kraju razočaram. Možete reči da mi dobre preporuke dignu očekivanja ali u slučaju Blade runnera se, prema mom ukusu radi o lošem filmu.

football manager

obožavam igricu football manager. Igram je već petnaestak godina. Počeo sam dok se zvala champions menager. Imam lijepe uspomene na tu igricu. S tom igricom upoznao me moj prijatelj iz djetinjstva, Miro Alać. Dolazio bih kod njega samo da bi igrali. Oba smo veliki fanovi nogometa, zato volimo ovu igricu.



Poznato je da smo narod od 4 milijuna izbornika. E pa svoje znanje možete i dokazati - igrica vas stavlja na poziciju trenera kluba po vašem izboru. Kupuješ, prodaješ igrače, namještaš taktiku, sve što treneri rade. I poznata je po realnosti i točnosti. Poznajem momka koji je bio fizioterapeut RNK Split dok su još bili u drugoj ligi. I njegovo ime je bilo među osobljem kluba! (inaće možete imenovati i prateće osoblje kluba kao trenere mlađih kategorija, skaute itd)



Football manager je jedina igrica koju igram.



Ovo je prvi video koji sam stavio na youtube, gol koji je postigao igrač FC Zurich (moje ekipe) u pobjedi nad Real Madrida. Kako sam dobar! Igrica ima opciju da najbolje akcije stavljate na internet.

Nekoliko razloga zašto volim kavu

1. Kava povezuje ljude. Volim druženje uz kavu.
2. Sviđa mi se što se može piti na toliko načina. S mlijekom, bez mlijeka. S vrhnjem, cimetom, kratka, duga, sa začinom bez začina, na sto načina
3. Kava je kao seks. Ili pizza. I kad je loša, dobra je. Mislim da je pizza jedina od ovo troje stvari koje bih odbio ujutro najranije, kad se probudim.
4. Volim onaj "fiks", onaj trenutak kad djeluje.
5. Volim miris tek naćetog pakiranja kave.
6. Masturbiranje i kava su najbolji odmor od učenja. Bilo na faksu ili u srednjoj.
7. Volim kad me kava prosere. Da ne moram srat u školi/faksu/radnom mjestu/bilo gdje. Kuća je tamo gdje sereš najugodnije.

Daleka Obala Original Album colection

Jedan subjektivan osvrt

Kupio sam si original box set Daleke obale za 100 kuna. Nije ni puno. Box set sadrži 5 studijskih albuma:

• Daleka obala
• Ludi mornari dolaze u grad
• Mrlje
• Morski Pas
• Di si ti

U paketu ne dolazi posljednji studijski album "1999 - 2000", iz razloga što su ovih pet izdani za Croatia records a ovaj za drugu izdavačku kuću. Nije baš da će mi taj album nedostajati. Nisam ga nešto doživio, unatoč tome što je imao par hitova i dobrih pjesama (Ruzinavi brod, Prolaze mi godine, Vozim polako, Kurve). U zraku se osjećalo da u bendu nešto nije OK i da bi se mogli razići. Ban je imao sve više problema s pićem i nije mogao funkcionirati kao punopravni član benda. Što je katastrofa s obzirom da se radi o frontmenu benda. Tužno je tada bilo gledati bend koji mi je nekoć toliko značio. Kad su se konačno razišli osjetio sam olakšanje i tugu. Olakšanje jer to više nije bio bend kakav pamtim. Tugu jer je završilo.

Daleka obala je bio bend koji je označio nekoliko generacija Dalmatinaca (uvijek sam se pitao kako su daleku doživljavali izvan Dalmacije. Ovdje su imali kultni status). Mislim da svatko ima svoju priču o Dalekoj obali, nekome je značila više nekome manje.

Prvi album izlazi u siječnju 1990. godine, kad sam ja imao 7 godina. Roditelji mi kupuju kazetu (da kazetu :) ). To ljeto, kao i svako drugo išli smo autom za Istru, gdje imamo kuću. Put je onda trajao nekih 10 sati jer onda nije bilo autoceste. Cijelim putem smo morali slušati Daleku obalu. Mislim da su mi starci požalili što su mi kupili album.

Mnogima je Daleka bila prva.Moj prvi koncert je bio na splitskim Gripama, kada su nastupili Nino Belan, Dino Dvornik i Daleka obala. Ako se tko još sjeća ovog koncerta, molim vas komentirajte. Bio sam i na koncertu na Obojenoj svjetlosti. Obojena svjetlost i Daleka obala. Ta konbinacija budi uspomene, ha? Nije slučajno da je jedini live album grupe snimljen na Obojenoj. Tu sam se prvi put popeo na binu.

Bio sam i na sajmu piva u šatoru na Poljudu kad je Ban pogođen kriglom u glavu. Banu je pukla žica na akustičnoj gitari. Dok ju je namještao, publika je pjevala Hajdukove pjesme.  Ukić (bubnjar) se digne i počme provocirati, da mu je pun kurac Hajduka i da je on dinamovac. Netko iz publike se mašio kriglom i umjesto provokatora pogodio Bana. Ban je završio na hitnoj. Nije bilo ništa ozbiljnije. Dobio je 3 - 4 šava. Bend je bez njega dovršio koncert, pjevao je Jadran (gitara). Na žalost nije bilo jedini put, Ban je često bio u komi od alkohola tako da su morali često nastupati bez njega.

Na već spomenutome koncertu na Gripama imao sam 10 - ak godina. Znači Daleka me pratila kroz formativne godine, godine "prvi put". Prva pijanstva, prvi izlasci, prve traume i razočarenja. Sve je bilo tako novo, svježe i važno. Zato te neke stvari iz tih godina prate cijeli život. Misli, doživljaji, iskustva, uspjesi, nesigurnost. Daleka se razišla taman u vrijeme kad sam upisivao faks. Tada sam mislio kako sam "prerasao Daleku obalu". Danas imam 30 godina i Daleka obala meni simbolizira tinejđerske godine i zato se sad vraćam tom bendu.  Tako ovaj Original Album Colection predstavlja paket nostalgije. Nikad nisam imao ništa original od Daleke, sem prvog i posljednjeg albuma, oba na kazeti.

Prva dva albuma producirao je Dragan Lukić Luky. Osim Daleke producirao je i TBF i Dina Dvornika. Kad je otišao u solo vode, Luky je postao simbol za dosadu. Čudno za čovjeka koji je producirao neke od najboljih i najinteresantnijih glazbenika sa splitske scene.

Sve tekstove napisao je Ban osim par prepjeva, kao što su "Mi nismo sami" grupe Film. Na nekolio pjesama Ban je supotpisnik teksta. Ban je i odpjevao većinu pjesama. Često ga je za mikrofonom, kako na albumima tako i na koncertima mijenjao Jadran Vušković.  Neno Belan bio je pridruženi član benda, bilo kao producent (album "Mrlje"), bilo kao pjevač (npr. "Na rubu sna/Hurricane", Kurve) bilo kao instrumentalist na nekim pjesmama. Prateće vokale pjevali su i braća Dvornik.

Koliko znam, jedino Marijan Ban nastupa. U početku bi mu se pridružio i Jadran. Boris Hrepić Hrepa i Zoran Ukić su nakon razlaza grupe pokušali sa projektom The Obala. Nisu daleko stigli. Hrepa vodi dječju emisiju na lokalnoj televiziji. Bila bi baza znat di su danas članovi grupe. Ne bi volio da sviraju ponovno, osim kao Bijelo dugme  na par koncerata. Volio bih da Marijan Ban piše i da objavi svako malo neku pjesmu.

Evo malo trivije sa wikipedije:

• Zoran Ukić je otac poznatog hrvatskog košarkaša Roka Lenija Ukića. Leni je bio bubnjar i Zoranov uzor.
• Daleka obala je sudjelovala na "Band Aid" - Albumu "Moja domovina".
• Boris Hrepić je i poznat kao umjetnik, te je oblikovao razne albume Daleke Obale.
• Nikada službeno objavljenu pjesmu posvećenu nogometnom klubu Hajduku iz Splita pod nazivom "Bila boja" su prvi put uživo otpjevali na 48. godišnjici kluba navijača Hajduka Torcida.
• Ni pjesma "Zrinka" nikada nije objavljena na službenom albumu.
• Nakon što je Croatia Records preuzela prava albuma "Daleka obala" i "Ludi mornari dolaze u grad", izdaje se CD na kojem se nalaze oba albuma.

Knjiga: Trgovačko pravo - društva

Ili kako sam preživio prvih godinu dana staža

Pravni fakultet sam završio 2010. godine. Do sada sam skupio dvije godine i nešto sitno mjeseci staža. Radio sam u odvjetničkom uredu godinu dana. Danas sam zaposlenik jednog dioničkog društva.

Moram priznati da sam se u ove dvije godine staža osjećao kao da sam pao s Marsa. Skoro sve sam morao iz početka učiti. Vjerujem da i drugi kolege imaju slična iskustva. U slobodno vrijeme sam morao ponovno učiti ono što sam kao trebao donijeti s faksa. Toliko o našem obrazovnom sustavu. Neznam kako stvari stoje kod drugih, ali s pravnicima je tako. Tijekom studija ti pune glavu bezbroj beskorisnih podataka ljudi koji dana staža nemaju u struci. I tako dobiješ diplomu a ne znaš gdje ti je glava a gdje guzica.

Vratimo se na čitanje. Na Internetu sam našao dosta stručne literature u PDF - u koja mi je pomogla da se prisjetim. Vrlo često sam koristio đoker nazovi - kad bi imao neki konkretan problem morao sam zvat kolege kako da riješim problem.Paradoksalno je da kad završiš fakultet ne znaš napisat tužbu ili žalbu. I to ne samo u sadržajnom smislu nego ne znaš ni formu dopisa. Kad sam to naučio, mislio sam da sam uhvatio boga za bradu.

Razlog zašto ovo pišem jest knjiga koju sam pronašao i kupio. Radi se o knjizi "Trgovačko pravo - društva" autora prof. dr. sc. Deša Milkotin Tomić i doc. dr. sc Hana Horak, u izdanju Školske knjige. U uvodu autorice navode: Želja nam je bila da sastavimo pregledan slijed najvažnijih pitanja i putokaz za daljnja produbljena istraživanja. Mislim da su u tome uspjeli. Meni je ova knjiga pomogla da se podsjetim nekih stvari sa faksa i da struktuiram/uredim u glavi neke stvari. Pisano je jednostavno, čitko. Ja obično ne kupujem knjige. Ako i kupim, kupim u antikvarijatu ili kao što sam već spomenuo, skinem u PDF formatu. Ali mislim da svaki pravnik koji drži do sebe mora imati kod kuće ili u uredu ovakvu literaturu.

  http://www.ljevak.hr/knjige/knjiga-10485-trgovacko-pravo---drustva

Koncerti koje sam posjetio

1. Deep Purple                               06. 12. 2003. godine          Zagreb, Velesajam
2. R.E.M.                                       19.01. 2005. godine           Zagreb, Dom sportova
3. Fema Kuti                                  16.04. 2007. godine           Zagreb, Aquarius
4. Norah Jones                               10. 08 2007. godine           Pula, Arena
5. Deep Purple                               04.  11. 2007. godine         Split, Dvorana Gripe
6. Manu Chao                                08. 7.2008. godine             Pula, Arena
7. Lenny Kravitz                            06. 08. 2008. godine          Zadar, parking Jazine
8. U2                                              09.08. 2009. godine           Zagreb, Maksimir
9. Depeche Mode                          14.02.2010. godine            Zagreb, Arena Zagreb
10. Bruce Springsteen                     11. 06. 2012. godine          Trst, stadio Rocco Nereo
11. Red Hot Chilli Peppers             29. 08. 2012.godine           Zagreb, Hipodrom
12. Brit Floyd                                  07.11.2012. godine           Split, Dvorana Gripe
13. Roger Waters & The Wall        23. 7. 2013.godine             Split, Stadion Poljud
14. Manu Chao                                17.07.2015. godine           Zadar, Parking Jazine
15. Whitesnake                               21. 11. 2015. godine          Zagreb, SC Dražen Petrović
16. Calexico + G. Moreno              06. 05. 2016. godine          Zagreb, Tvornica Kulture
17. Prodigy                                      01. 07. 2016. godine         Zadar, parking Jazine
18. Iron Maiden                               27. 07.2016. godine          Split, Spaladium Arena
19. Gang of Four                             10. 09. 2016. godine         Zagreb, Tvornica Kulture
20. Brit Floyd                                  10. 11. 2016. godine         Split, Spaladium Arena
21. Gogol Bordello + Lucky Chops 1. 12.  2017. godine         Zagreb, Tvornica kulture
22. Toto                                             9.03. 2018. godine          Zagreb, Dom Sportova
23. Roger Waters Us + Them           06.05.2018.godine          Zagreb, Arena Zagreb
24. INmusic festival  *                        lipanj 2018 godine          Zagreb, Jarun
25. Calexico                                     09. 07.2018.godine           Ljubljana, Kino Šiška
26. Texas                                          30. 09.2018. godine         Zagreb, Dom Sportova
27. Jethro Tull                                  13. 10. 2018. godine        Zagreb, Dom Sportova
28. Mudhoney                                   24.11.2018. godine          Zagreb, Močvara
29. Monster Magnet                          07.02.2019. godine         Zagreb, Tvornica
30.  Morcheeba                                 19. 05. 2019. godine        Zagreb, Trg Franje Tuđmana BF
31. Chemical Brothers                       12. 10. 2019. godine       Zagreb, Dom Sportova
32. Franz Ferdinand                          25. 04. 2022. godine       Zagreb, Dom Sportova

http://www.muzika.hr/clanak/758/izvjestaji/zestoki-nastup-deep-purplea-odusevio-zagrebacku-publiku.aspx

*David Byrne, QOTSA, ST Vincet, Killers.

Hajdukovi treneri koji su obilježili devedesete i dvijetisučite

Ovdje neću pisati o Tomislavu Iviću, unatoč tome što njegova trenerska karijera obuhvaća i devedesete. Mislim da je taj čovjek ikona i legenda za sebe i zaslužujuje više od jednog posta na nekom opskurnom blogu.

Također smatram da mi, hajdukovci rođeni u osamdesetima, trebamo imat svoje priče i legende. OK, mislim da svi znamo povijest našeg kluba; znamo i za braću Kaliterna i za Vukasa, Baku, Šurjaka; znamo za utakmice s HSV-om i Tottenhamom itd. Ta povijest daje identitet našem voljenom klubu. Ali to je bilo prije sto godina. Što je s poviješću kojoj je svjedoćila moja generacija? Ovo je pokušaj da se ta povijest zabilježi.


Pa, evo ih, moje trenerske legende:


1. Ivan Katalinić - Ivan Grozni osvaja prvenstvo Hrvatske u sezonama  1993./94., 1994./95., kup Hrvatske 1992./93., 1994./95. i superkup  1993., 1994., 2004.godine. Vodio Hajduk u sezoni 1994/95 kad Hajduk osvaja svoju jedinu duplu krunu u nezavisnoj Hrvatskoj, a u Ligi prvaka prolazi skupinu i ispada od kasnijeg prvaka Ajaxa. Kako je onda bilo ljepo bit hajdukovac, ha. Mislim da od devedesetprve do danas niti jedan trener nema ovakav skor.

2. Zoran Vulić - Hajdukov vojnik, uvijek na raspolaganju klubu kad ga klub treba. Njeguje napadački nogomet bez respekta za protivnika. U izjavama prije utakmice uvijek drzak i najavljuje igru na pobjedu, kad izgubi uvijek mu krivi suci, ali ono indirektno, nebi htio upirat prst u nikog ali suci su nas sjebali. U sezoni 2002/2003 osvaja kup. U idučoj sezoni nesretno ispada od Rome ali zato osvaja prvenstvo (samo podsjetnik: u 33 minuti Krpan asistira Buli za 1:0, ono kad je Zebini kroz noge proturio loptu; do 85- minute Hajduk vodi 1:0 kada Runji ispada lopra a Cassano posprema loptu u gol. ). U sezoni kad osvaja prvenstvo zbog neslaganja sa Upravom odlazi iz kluba 3 kola prije kraja kad je već bilo izvjesno je Hajduk prvak - njegovo mjesto zauzima Petar Nadoveza. Vulića je takav rasplet događaja jako pogodio, te i danas ne priznaje kada mu netko spomene da je osvojio samo 1 naslov prvaka, kazajući da mi je to bilo: "kao majci oduzeto tek rođeno dijete".

3. Stanko Poklepović - trener koji je svojim nogometnim taktikama zadužio nogometnu igru. Svijet tek treba prepoznati "piriju" i "cotavi nogomet". Pirija ili ljevak - koliko sam shvatio igra bez centrafora ili uopće igrača u šesnaestercu. Umjesto toga ima dva krila, koji ulječu u šesnaesterac. Valjda. Cotavi ili šepavi nogomet još ne znam što je.

Legende Hajduka od 1997. godine do danas

Na utakmice Hajduka krenuo sam 1997. godine. Ovaj izbor legendi je strogo osoban, i obuhvaća igrače koje sam  uživo gledao.

1. Tomislav Erceg - 211 utakmica za Hajduk, 109 golova u svim takmičenjima. Peti najbolji stijelac u povijesti HNL-a, dan danas najbolji strijelac Hajduka. Četiri nastupa za reprezentaciju, jedan gol - Turcima u prijateljskoj utakmici.

2. Darijo Srna - zbog svoje srčanosti ljubimac splitske publike, koja mu je pjevala "Srna, pa ti si beštija". Za nikim nisam "plako" nego kao za Srnom kad je odlazio u Ukrajnu. Danas je kapetan i jedan od ključnih igrača hrvatske nogometne reprezentacije. Traže ga Chelsea i Real ali ga Šahtar ne pušta ni za koje pare. Možemo biti ponosni što je Srna igrao za Hajduka.

3. Stipe Pletikosa - Hajdukova "hobotnica" , odličan vratar, nočna mora protivničkih napadača. Odličan 1 na 1, branio je golove koje sam već vidio u golu ("Duge ruke, kratka kosa, to je Stipe Pletikosa"). Upisao je i 4 gola u HNL-u iz jedanaesteraca. Sjećam se da je Torcida uvijek tražila njega da puca penale. Danas nezamnjenjivi vratar reprezentacije. Darijo Srna i Stipe Pletikosa su igrači sa najviše reprezetativnih nastupa.

4. Mass Sarr -  liberijski nogometaš kojega svaki pravi Hajdukov navijač nosi u srcu. Bio je podcijenjen od strane medija koji su mu prebacivali višak kilograma. Trpaju ga u isti koš sa svim sumnjivim strancima koji su igrali u HNL - u. U tri sezone upisao je 59 nastupa i 17 golova. Postigao je i par važnih golova, poput onoga Malmoe-u za pobjedu Hajduka u 90-toj minuti utakmice. U Slobodnoj Dalmaciji izašla je njegova fotografija uz komičan komentar: "Bijeli napadač u akciji". Prije Hajduka bio je na probi u Monacu. Za svoju reprezentaciju upisao je 79 nastupa i četiri gola. Mislim da je ipak ostavio neki trag u Hajduku.

5. Stanko Bubalo - Ronaldo iz Turčinovića. Brz, spretan, odlične realizacije, lucidan, robustan. Ma milina ga je bila gledati.Posebno se pamti gol Dinamu na Poljudu u travnju 2001. godine, kada je u trku jednim potezom dva obrambena igrača i vratara poslao po čevape i mirno prosljedio loptu u gol. Usjekao se u sječanje svakom Hajdukovom navijaču unatoč činjenici da je odigrao samo 26 utakmica, postigavši 15 golova. Neznam tko ima takav omjer.

Što se babi htilo, to se babi snilo

Ovog ljeto nam u lijepoj našoj nudi niz koncertnih događanja. Ovo je jedna od situacija kad bih volio da sam pun (para) ko brod.

Već 12. svibnja u zagrebačku Tvornicu Kulture stiže Everlast, tvorac hitova popur "What is like" sa albuma Whitey Ford Sings the Blues  iz 1998. Meni je osobno interesantna njegova konbinacija bluse-a, akustike, repa i čega-već-ne. Trivia: Everlast je početkom devedestih imao rap bend House of Pain; najveći hit im je bio "Jump around", kojega Everlast izvodi na koncertima.

Hugh Laurie - poznatiji kao dr. House - i njegov prateći band Copper bottom band stižu na Šalatu 15. srpnja. Izdali su dva albuma (Let them talk iz 2011. i Didn't it rain iz 2013. godine). Sviraju kao neki blues, a mene čisto zanima dali se ovdje radi o još jednom jadnom pokušaju ulaska glumaca u glazbene vode (vidi: Bruce Willis) ili tu stvarno ima nečega.

Istog dana u Zadru nastupaju Deep Purple, predgrupa Gibonni. Konbinacija iz snova, ha. Deep Purple, po mom skromnom mišljenju, već 30 godina žive na staroj slavi (tj slavi Smoke on the Water). Vjerujte ako ih čujete jedamput bit će vam dosta. Neznam koliko puta možete slušati iste podgrijane hitove. Govorm ovo iz svog iskustva, na Deep Purple sam bio dvaput. Prvi put 2002 na zagrebačkom velesajmu. Bilo mi je super jer mi je to bio prvi strani koncert u životu. Drugi put sam bio na koncertu u splitskim Gripama. Bez ovog drugog koncerta sam mogao. Ovaj koncert preporučujem kao "lektiru". A i bolje vam je izaći vanka nego samo stat doma.

E sad ono najluđe. Gogol Bordelo 15. 06 i Dropkick Murphys 16. 06. Među top 10 bendova koje još nisam vidio uživo, nalaze se ova dva. Štedi se lova, uzimam godišnji i put ZG-a na dva tri dana. A taman između dviju utakmica svjetskog prvenstva u Brazilu. Bit će to vruć početak ljeta.

E, da je bit miljarder. Pa obič ove sve koncerte. Pa koji put do Beča ili Praga na koncert. Ovako ću se morat fokusirat na posljedna dva navedena.