petak, 31. srpnja 2015.

HNK Hajduk - FC Stromsgodset

Hajduk je jučer igrao utakmicu protiv kluba kojemu ne mogu ni izgovoriti ime. Utakmicu sam pratio sa isočne tribine poljudskog stadiona.Da, i ja dugogodišnji pratitelj nogometa sa sjeverne tribine sam se preselio na istočnu tribinu. Postao sam nogometni kibic nakon petnaestak godina sjevera. Bilo je i vrijeme. Nisam više dijete a puno je veći gušt kad ti je igra na pladnju.

Već dugo, Hajduk je strepnja, patnja, živciranje, očaj, grube pogreške i glupo primljeni golovi čak i onda kad se igra dobro. Ono što Hajduk nije - ili barem dosad nije bio - ozbiljna je i staložena momčad koja kontrolira utakmicu od početka do kraja, slijedi plan igre i ne upada u crne rupe. Onakva momčad kakva je na Poljudu pobijedila Strömsgodset 2:0 - to uopće nije bio Hajduk kakvog poznajemo.  Bilo je u ranijoj Tudorovoj vladavini nekoliko utakmica u kojima su Splićani 'našamarali' neke domaće nesretnike tipa Zadar ili Lokomotiva, ali i u tima je bilo dosta taktičkog i pozicijskog  'ljuljanja', perioda u kojima bi Hajduk zadrijemao. Protiv Godseta sinoć – nije. Ne znači to da je bilo savršeno. O, ne… Griješilo se, kilavilo, išlo glavom kroz zid, ali uvijek bi netko bio ondje da kiks ispravi, ritam ubrza, prekine metodu pokušaja i pogrešaka i pronađe zaobilazno rješenje. Više nego u ijednom drugom trenutku unatrag koju godinu, bijeli su bili momčad - sa svim svojim nedostacima i ograničenjima, ali stojeći uspravno i stabilno.


Večinu utakmice bio sam napet, anksiozan. Prije petnaest godina u novinama se pisalo o tome kako Poljudu 1999. godine ističe jamstvo o uporabi. Novine su se raspisale o tome kako stadion nije stabilan i da se samo čeka katastrofa.  znate kakve su novine i šta ih prodaje. Hajduk je 2002 godine naručio stručnu analizu statike stadiona koja je pokazala kako statika nije ugrožena te kako je stadion siguran za uporabu. Kako je to dobra vijest, a dobre vijesti ne prodaju novine, tako je izašao o studiji samo jedan članak u Jutarnjem listu i to je to, A meni, odkad idem na stadion se uvukao strah da će se stadion srušiti i rijetko se kad mogu opustiti. I dalje idem na utakmice. Na utakmici protiv RNK Splita sam se uspio opustit jer nije bio rasprodan stadion. Jučer nisam mogao biti 100% opušten. Prijatelj Igor mi je stalno u polušali govorio "Prjatelju, nije ti dobro". Rekao mi je da izgledam kao da sam se tek probudio. 

Ipak, uživao sam kad su Balić i Kiš dali golovo.Balićev gol je bio oduševljenje zbog atraktivnosti i zato što je otvorio špinu. Kišev je to bio jer je pao u produžetku nakon proboju po lijevom boku Vlašića. Nakon utakmice sjeo sam na piće s Mlađom.  Baš je bila neka dobra vibra u zraku. Kako je ljudima malo potrebno za sreću. Ne doživljava se ovo svakog dana. Radi ovakvih se utakmica ide na Hajduka i zaboravljaju sve one mučne (kao npr. ona protiv Splita). Nadam se da će izdržat u Norveškoj.

Dan poslije, a probudio sam se oko podne jer sam slavio pobjedu, sam saznao da sam dobio minimalac za ono što sam radio kroz šesti mjesec. Nadao sam se punoj plaći ali od koga je dobro je. Još idućeg tjedna dobijam naknadu za nezaposlene. Lakše se diše. Jutros sam si priuštio pretplatu za sezonu 2015/06. Dobio sam 11% popusta jer sam pretplatnik (prošle godine je bilo 10%) i 5% na gotovinu. Ukupna ušteda stotinjak kuna. Dva generalno gledjuć dobra dana. Došao sam na 100 kg. Svaki dan treniram. Super.

Roditelji su mi u Premanturi. Nikad nisam volio ići u Istru sa svojim roditeljima. Možda ima ljudi što voli to šta može preko ljeta se maknuti negdje ili bi to voljeli. Ja nisam jedan od tih. Moji odlasci u Istru su bili više na silu, starci su me vukli gore. Uvijek sam imao osjećaj da nešto propuštam u Splitu. Taj osjećaj se pokazao opravdanim. Među stvarima koje propuštam su upravo bile ovakve utakmice. Bilo mi je tužno iz Istre gledati Hajdukove Europske avanture (koje bi završile negdje oko velike Gospe kada ja još ne bih bio u Splitu). Za razliku od toga baš mi je drago da sam jučer bio na Poljudu. I kupio jutros pretplatu. Ispunjavaju mi se neke tinejđerske fantazije sa jedno petnaest godina zakašnjenja. 

Nema komentara:

Objavi komentar